Kolega Nedjeljko Nedić je na svom blogu preneo članak o 11. "Izletu u nepoznato", održanom 1988. u Poreču (na zajedničkoj fotografiji ja sam onaj skroz levo koji čuči). Neke stvari sam već i zaboravio, pa hvala Nedjeljku na tom podsećanju.
To je bio jedini put da sam išao na tu manifestaciju koju je organizovao zagrebački časopis "Kviz". Glavni razlog tome bio je polufinalni turnir za prvenstvo Jugoslavije u kvizovci, na koji sam se plasirao nakon što sam prošao kvalifikacioni turnir u Zagrebu. U Poreču je ipak bila znatno jača konkurencija, tako da sam među 12 polufinalista zauzeo osmo mesto, učinkom od pet pobeda i šest poraza. Objektivno sam mogao i više, ali dve već dobijene partije sam izgubio na neiskustvo i zato sam bio tek druga rezerva za finale. Pošto niko nije otkazao nastup u finalu, nisam se mogao boriti za titulu državnog prvaka.
Ruku na srce, iako sam i tada prilično dobro igrao kvizovku, bilo bi iznenađujuće da sam sa 17 godina i još relativno skromnim vokabularom nadmašio starije enigmatičare. Taj turnir je, naravno, bio dobra škola i osnova za dalji napredak. Danas osim Marka Obradovića nema igrača koji bi mogao ozbiljnije da mi parira, u nekakvom meču do 10 pobeda mogao bih svakom (osim Marku) da dam 2-3 poena fore, nekima i više.
Ono što sam već zaboravio je da sam tada u Poreču zauzeo drugo mesto na brzopoteznom šahovskom turniru! U to vreme bio sam solidan prvokategornik. Ne sećam se uopšte kakvu nagradu sam dobio. Medalja bi bila lepa uspomena, ali koliko znam, tad se nisu dodeljivale.
Takođe se ne sećam zašto nisam učestvovao na turniru "Brojke i slova", gde bih bio glavni favorit za prvo mesto, jer samo godinu dana ranije imao sam 10 uzastopnih pobeda na tom popularnom TV kvizu. Pretpostavljam da se termin odigravanja poklapao s turnirom u kvizovci i da zato nije bilo ni mene ni još nekih kvizovkaša koji bi bili odlični u toj igri.