Oda
šahovskim šampionima
autor:
MK Zoran Radisavljević, Novi Sad
Šah
je neobična sorta
misaonog sporta
i
ima sjajne igrače
poput
Horta i Šorta.
Pa
ipak, dosta dugo
šah
beše bez vladara,
zvaničnog prvaka
koji svetskim
šahom hara.
Kad
su šahisti konstatovali
da
im takva praksa ne valja,
u
Americi su organizovali
meč
za šahovskog kralja.
Na
spisku igrača s trona
za
početnog šampiona
Vilhelm
Štajnic je upisan
i
zasluženo krunisan.
Za
njega u šahu
nije
bilo zorta,
pa
je u jednom dahu
pobedio
Cukertorta!
Emanuel
Lasker je bio
drugi
šampion sveta,
a
titulu nije izgubio
čak
dvadeset sedam leta!
Sjajnom
borcu i taktičaru,
filozofu
i matematičaru,
tvrd
orah za zube
stigao
je s Kube.
Laskeru
rekoše "Danke",
jak
si, al’ nema dileme,
zbog
pobede Kapablanke
došlo
je njegovo vreme!
Hoze
Raul je briljirao,
u
završnicama dominirao,
pa
se činilo da nema
nikakvih
većih problema.
Međutim,
taj miljenik žena
ne
beše čvrst k’o stena.
U
narednom meču je pukao,
Aleksandar
Aljehin ga je tukao.
Taj fantastičan kombinator
i
pravi šahovski terminator,
rusku
dušu nije mogao skriti,
pa
je počeo previše piti.
Holanđanin
Maks Eve
to
je vešto iskoristio,
al’
otrežnjeni Aljehin
u
revanšu ga je slistio!
Vremenom
je Eve shvatio
da
mu u šahu sve teže ide,
no
nije zbog toga patio
i
postade predsednik FIDE.
Aljehinovo
šampionsko doba
prekinuto
je nakon rata.
Ispratili
su ga do groba
i
napravili turnir kandidata.
Počela
je era Mihaila Botvinika,
mada
je imao dostojnih protivnika.
Bronštajna
je, recimo, sredio,
a
nije ga u meču čak ni pobedio!
Gubio
je potom od Smislova i Talja,
pa
u revanšima vraćao titulu kralja.
Na
tronu je bio sve do onog dana
kad
ga je zamenio kralj iz Jerevana.
Vasju
Smislova pamtimo
kao
prefinjenog igrača.
Mogli
smo da ga pratimo
i
kao operskog pevača.
Od
Mihaila Talja, "Gusara iz Rige",
u
šahu nije bilo većeg boema.
Njegove
su žrtve zabeležile knjige,
većeg
napadača verovatno nema.
Kada mu je alkohol uništio jetru
mirno je pošao u susret svetom Petru.
Bio je igrač kojim šah se diči
u svakoj anegdoti i zabavnoj priči!
Tigran
Petrosjan, heroj Jermena,
takođe
je mnogo pohvala zaslužio.
Granitnom odbranom, čvrstom k’o stena,
ovu
drevnu igru je najviše zadužio.
Hladnokrvnom igrom rešavao je tenziju
i poslao Botvinika konačno u penziju.
K'o orao s Ararata visoko se vinuo,
ali je, nažalost, prerano preminuo.
Naredni
prvak je Boris Spaski bio,
za
titulu se, bogme, vraški namučio.
Podario
je mnogo lepih ideja
taj
džentlmen i uzor fer-pleja.
Meča Spaski - Fišer svak se rado seća,
taj duel je nazvan "Meč stoleća".
Spaski je na početku s 2:0 poveo,
al’ Fišer se na Islandu ipak bolje proveo.
Večitu
enigmu kreirao je Bobi,
kako
takav čudak da moćne Ruse zdrobi?
Mogao
je šahu podariti još više,
ali
i ovako legenda se piše.
Anatolij Karpov, zvani Tolja,
dvanaesti je vladar šahovskih polja.
Meč s Fišerom strpljivo je čekao,
ali bez borbe krunu je stekao.
Prolio
je potom Tolja mnogo znoja
da
odoli naletima Viktora Korčnoja.
Gde god je igrao ubedljivo
je slaviosve
dok se Kasparov nije pojavio.
Garija i Tolju, u mečeva čak pet,
posmatrao je s pažnjom šahovski svet.
Bitke te dvojice šahovskih asova
napeto smo pratili stotinama časova.
Usledili
su potom raskol i kriza,
te
rascep na dva dela vladajućeg niza.
Kasparov
je napravio svoje udruženje,
osuvši
po FIDE drvlje i kamenje.
Karpov
je pak ostao pod okriljem FIDE
ne
želeći da putem svog rivala ide.
Imali
smo i nekih "instant" šampiona
koji
su stigli do manje vrednog trona.
Aleksandar
Halifman, Ruslan Ponomarjov,
Rustam
Kasimdžanov i Veselin Topalov
bili
su svi redom odlični igrači,
al’
Kasparov tih godina ipak znatno jači.
Daleko
značajniji za našu temu
jesu
prvaci po klasičnom sistemu.
Vladimir
Kramnik, četrnaesti po redu,
nad
Garijem je odneo veliku pobedu.
"Ledeni
čovek", kako ga još zovu,
odoleo
je Leku, a zatim i Topalovu.
Bugarskom
asu Kramnik je zasmetao
zato
što je često do toaleta šetao!
Petnaesti
šampion i vrhunska klasa
bio
je slavni "Tigar iz Madrasa".
Višvanatan
Anand je stigao do krune
uz
podršku ljupke supruge Arune.
Dok
je Indijac na tronu obitavao
Magnus
Karlsen polako je stasavao.
Čudesna
je priča tog šahovskog ptića,
supertalentovanog
norveškog mladića.
Karlsenu
je zbilja teško naći manu,
u
meču je nadigrao i sjajnog Karuanu.
Karjakin
mu je bio opasno zapretio,
a
Nepomnjaščija je s lakoćom osujetio.
Naposletku
reče da nema motiva,
možda
želi više van šaha da uživa?
Kako
god bilo, napustio je tron,
a
Ding Liren je postao novi šampion.
Šta
možemo reći na kraju,
kakav nam utisak ostavlja Ding?
Veoma je jak, al’ šahisti znaju
da je Magnus
pravi "king".
Šta
će biti dalje, pokazaće vreme,
mnogi
šahisti ka prestolju streme.
Vode
bitke ljute, u zanosu plamte,
a
na kraju, zna se - šampione pamte!